LAKO DO POSLA
U APATINSKOJ ''GAĆARI'', SAMO TREBA SKINUTI
GAĆE PRED JEDNOČLANOM ''KOMISIJOM''...
"Srbija je
milina za pisanje i očaj za preživljavanje… Patetično je reći, ali je istinito
- inspiracija mi je bila život naš nasušni, teški, neizvesni, u zemlji koja je
ili u ratu, ili u poratnoj obnovi, ili se strepi od novog rata, ili se ratuje
oko vlasti u danima mira, ili ratujemo porodično po kućama, ulicama, radnim
mestima kojih je sve manje i manje…To što život može da naškodi zdravlju, ne
može niko… Ubijamo se svakodnevno i ginemo više nego u vreme okupacije.
Porodično nasilje je postalo toliko "normalno" da je neobično ako
jednog meseca neki bolesnik ne pobije celu porodicu, ili bar ženu i sebe.
Obračuni narko dilera u kojem stradaju građani u prolazu. Policajci koji
sarađuju sa kriminalcima. Sudije koji ne osuđuju ljude zaštićene novcem i
vlašću. Nasilje nad nemoćnim, slabim, siromašnim, tužnim ljudima... I, naravno,
kad sve vidite, i sve vam se smuči, vi se pakujete i napuštate domovinu -
"zemlju vaših predaka koji su za nju život dali", i odlazite kod onih
koji su vam te pretke ubijali da radite i nadate se da će i vaša zemlja jednog
dana biti pristojno mesto za život…'' - Dušan
Kovačević, dramski pisac
''Gospodine Vraneš nema vas nešto na blogu, da i
vas nisu kupili?'' – odrati mi se juče jedna mlađa ženska osoba, znam je i nju
i njene, oću reći ćaću i mater i... dobar čestit svet.
-
Nemam o čemu da pišem, sve sam već rekao što se za reći
moglo, a da se ponavljam nema smisla. – odgovorih
-
Kako nemate, a o gaćari i selekciji budućih radnica, pa
zar niste čuli... – ispriča meni sve u detalje simpatična ženica o njenim
poznanicama i ''prijemnom ispitu'' za gaćaru.
Opšte
je poznato da se u Apatinu do posla može jedino doći nekom rođačkom ili
stranačkom linijom ali evo sad skoro uveden je i novi oblik zapošljavanja,
elem, ko zna kako i kojom logikom i podelom posla pripade opštinskim
funkcionerima i saradnicima im zadatak da selektiraju žensku radnu snagu koja
će dobiti uhlebljenje u novoizgrađenoj fabrici za farbanje tekstila u narodu
već prozvanoj ''Gaćara''... najpre sam bio ubeđen da to narodno ime po tome što
će u ovom pogonu gaće da se farbaju, kad ono ispade da nije samo po farbanju
donjeg veša već i po skidanju istog, ženskog naravno, pred članovima jednočlane
''komisije'' za prijem radnica... saznadoh da onaj hotlajnerista,
grobljanski seksi aktivista... ko zna kako dobi i zaduženje da vrši selektiranje
potencijalnih kandidatkinja za zaposlenje u ''gaćari'', da li mu to kao iskusnom
kadru i partneru poveri predsednik opštine ili Talijani, koji se od napasti više
nisu mogli braniti ko će ga znati, ali Grabikus Jovikus Nekrofilikus Hotlajnikus
Onanikus Sekretarikus Sudikus Advokatikus Menadžerikus Kratkonogikus... vrši selekciju zainteresovanih za posao u pogonu za farbanje donjeg i
ostalog veša...
...kako to i biva zna čova posao, izvežbalo se to po veka već, i
vidi čuda jedan od osnovnih kriterijuma za prijem u uži krug uposlenica je i
vizuelni pregled gaća kandidatkinje, neke same a nekima i menadžer lično skida
gaće, zna se koja pristane-pristane a koja ne odma crveni karton i nema posla u ''gaćari''...
ne lezi vraže čuli još neki iz opštinskog vrha za ovu domišljatost Grabikusa pa
i oni otvorili kancelarije, kabinete, službene automobili... za kontrolu ''kvaliteta'' ženskih gaća i
gaćica... kako će se ovo sve završiti, sve vidim nekog rmpaliju kako traži
posao u ''gaćari'' a ovi mu iz ''komisije'' odgovore da nije to za njega, a on počne skidati gaće uz komentar
''komisije'' - Pa zašto to radi? i odgovor
istog rmpalije da mu je to i žena, sestra, majka, unuka ili ćerka morala uraditi pa
nije htela i nije dobila posao... i zna se ode jednočlani član ''komisije'' u
gips na ''odmor''... sad da li ovakvih likova ima ili nema pokazaće vreme, ali
da se gaće i gaćice skidaju, skidaju se i to sve se praši.
Mirko S.
Vraneš