субота, 25. март 2017.

K'O DA NAS JE MILIJARDA!?

NISMO U STANJU NI LJUDSKE ŽRTVE PREBROJATI!


»...Pitanje poštovanja dostojanstva, talenta, prava i slobode ličnosti nikako se nije rešavalo tokom naše kratke i haotične moderne istorije. Na takvom stepenu nerazvijenost privrede i društva, u dominaciji montanjarsko-rodovskog mentaliteta, nije bilo ni moguće dati prednost kreativnom preduzetništvu, niti osloboditi pojedinca od plemana. Opskurne grupe su u tom materijalnom i duhovnom siromaštvu koristili svoju šansu...
...Lakomisleno su se čitave generacije bacale u ratove, ili su se kockarski servirale apetitima velikih sila. Sve svoje greške, nesposobnosti i pljačke su vladajuće ekipe pokrivale izmišljanjem trijumfa...
...O preziru prema ličnosti dovoljno govori da do danas ne znamo ni broj ni imena žrtava od srpsko-bugarskog rata, preko balkanskih i svetskih ratova do raspada Jugoslavije, a one su ravne genocidu.«  Momčilo Đorgović | Danas, 18 - 19. mart 2017. godine

            Kao da je juče bilo, 24. mart 1999. godine radim u Bjeloj, brodogradilište u Bokokotorskom zalivu, skoknem do kuće u kojoj sam živeo da se istuširam i spremim nešto za večeru, uključim televizor nekakav direktan prenos sve sa publikom iz studija na nekoj od belosvetskih televizija… 19:45 časova kad ono BUM-TRAS… mislim eksplodirale plinske boce u škveru kad ono opet BUM-TRAS… vidim na TV-u slova ispod slike a publika sva hepi mašu američkim I britanskim zastavicama, The air strikes FR Yugoslavia… NATO against Ju… Proradi mi kliker, jebote pa ovi nas stvarno bombarduju i piče preko zaliva u radarska postrojenja, mobilan telefon u ruke zovi kući u Apatin... supruga mi kaže da tuku i po  aerodromu u Somboru... i tako je to potrajalo sve do 10. juna 1999. godine kad sam našu kapitulaciju dočekao u vojnoj uniformi braneći obalu Dunava kod Bezdana. Zlotvori pobili naroda ko zna koliko, ranjenim nema broja… porušili mostove, fabrike, pruge, zgrade... Juče se navrši punih 18 godina kako su nam nanu naninu.


        Kao učesniku u ovom stradanju nikako mi nije jasno da nismo u stanju da prebrojimo mrtve i ranjene, da mrtvima napravimo memorijalni centar sve sa imenom i prezimenom, imenom majke i oca, sa datumom i mestom rođenja, datumom i mestom pogibije... nismo u XXI veku u stanju da znamo koliko nas je izginulo u NATO agresiji, već se neozbiljno frljamo sa brojevima poginulih i ranjenih... 1.200 do 2.500 poginulih i oko 6.000 ranjenih... to samo potvrđuje koliko nam je uvek kroz istoriju bilo nebitno koliko naših je kosti negde u ratu ostavilo... ponašaju se naše vlasti, od početka pa do kraja XX veka, kao da nas ima milijarda kao Kineza a ne da smo šaka jada i da nas je ko u nekom ovećem gradu.


Jebeš državu i narod koji nije ustanju ni svoje žrtve prebrojati.

Mirko S. Vraneš

Нема коментара:

Постави коментар